Miloš Kosanović odgovara na pitanja navijača: Mislim da je veoma bitno da svi igrači koji počinju da se bave profesionalnim fudbalom imaju neki svoj cilj i da žive taj cilj
Fudbalski klub Železničar iz Pančeva je jedinstvenog stava: „Ponosni smo što je naš fudbaler, Miloš Kosanović, izabran u idealni tim 5. kola Mozzartbet Superlige Srbije!“
Njegove izvanredne partije i doprinos na terenu nisu prošli nezapaženo, što je rezultiralo ovim zasluženim priznanjem. Zahvaljujemo se svim navijačima koji su iskoristili priliku da postave pitanja Milošu putem našeg zvaničnog Instagram profila. On je, u maniru pravog profesionalca, odgovorio na sva pitanja.
Da li Železničar može da se plasira u plej-of?
– Mislim da je još rano da govorimo o nekim ciljevima, bilo bi stvarno lepo kad bismo se našli tamo, ali mislim da je još jako daleko da pričamo o nekim ciljevima. Bilo bi lepo, ali videćemo.
Kako ste počeli da se bavite fudbalom i da li ste trenirali još neki drugi sport?
– Meni je otac igrao fudbal, tako da ta neka ljubav prema fudbalu je verovatno došla zbog njega. Kao mali sam išao da ga pratim i da gledam utakmice, tako da je ta ljubav počela preko njega. Trenirao sam košarku dve godine uporedo sa fudbalom i eto, to je taj neki period kad sam bio klinac.
Kakav je osećaj dati gol iz slobodnog udarca?
– Od malena negde sam bio prepoznatljiv, ajde, po tom nekom udarcu i slobodnim udarcima i uvek mi je drago, ajde, kada mogu da pomognem ekipi da postignem pogodak i da učinim, ajde, možda da pobedimo ili da ne rešim, onda igramo kako god. Stvarno jedan, ovaj, super osećaj. Nadam se da će biti još golova, tako da, videćemo.
Koliko je teško adaptirati se na domaći fudbal budući da si poslednjih 15 godina proveo u inostranstvu?
– Kad sam dolazio, osećam se kao neki stranac kad dolazi kod naš u fudbal, posle 15-16 godina. Misle da je to kao lako, da si došao na neki nivo koji je ispod nivoa koji je tamo, a u suštini nije, veoma je teško da se navikneš, pogotovo ako si dugo proveo u inostranstvu.
Jusuf ili Džasper?
– Pa sad, drugačija je pozicija. Jusuf je defanzivac, Džasper je ofanzivni igrač. Sad, da nekog izdvojim, stvarno ne mogu. Obojica su super igrači.
Da li na utakmice krećete sa verom u sebe ili uključujete i veru, našu pravoslavnost, veru u Boga? Da li vam je i koliko to važno?
– Otkako sam došao u Pančevo, kad smo u karantinu ili negde kad idemo u goste, Pop, Sava i ja dan pred utakmicu ili na dan utakmice, ako smo negde u blizini, odemo u manastir, pomolimo se, upalimo sveću i to je neki ritual na dan utakmice ili pred utakmicu. Svakako, vera u Boga je prisutna među celom ekipom. Za mene je to bitno, sad za druge ne znam.
Ko vam je bio idol?
– Kao malom mi je idol bio Siniša Mihajlović iz doba kad je igrao u Sampdoriji, Laciju, tad sam kao klinac dobijao dresove pa sam onako kragnu okretao, eto nek bude Siniša Mihajlović.
Zašto si izabrao Železničar i kako se osećaš u klubu?
– Svidelo mi se kad sam razgovarao sa predstavnicima kluba pre nego što sam došao ovde, sa Bojanom, sa trenerom, ideja kluba i šta oni u suštini prave ovde, kako žele da igraju… Tako da mi se to sve svidelo i evo do dan-danas stvarno mislim da nisam pogrešio u odluci koju sam doneo i veoma sam srećan što sam ovde.
Kakav je osećaj biti igrač Železničara i prvotimac?
– Stvarno je lep osećaj, zdrava sredina jedna i kao što sam rekao mislim da klub iz dana u dan raste i drago mi je da sam deo toga i stvarno sam zadovoljan što sam ovde.
Koji savet bi dao sebi sa početka karijere, a koji igračima koji tek stupaju na profesionalnu scenu?
– Mislim da je veoma bitno da svi igrači koji počinju da se bave profesionalnim fudbalom da imaju neki svoj cilj i da žive taj cilj i u suštini da svaki dan postave taj cilj ispred sebe i rade da bi to ostvarili. Sad, verovatno će doći neki momenat gde se malo lošije osećaš, da nisi srećan, da ovako, da onako, ali u suštini mislim da mora puno da se radi, puno da se veruje u to što hoćeš i puno isto individualno da se radi. Mislim da će tada cilj da se ostvari.
Želeo bih kao navijač Krakovije i veliki simpatizer Železničara da uputim pozdrav Milošu i poželim mu svaku sreću koja je najbolja, uspomena iz vremena provedenog u Krakovu na terenu i van njega.
– Krakovija je moj prvi klub kad sam otišao iz Srbije. Stvarno me vežu lepe uspomene tamo na Krakov i na klub. Moj prvi profesionalni ugovor sam potpisao u Poljskoj, tako da vežem stvarno lepe uspomene.
Koji su utisci o Železničaru i šta misliš na kom mestu ćemo u ligi završiti?
– Svi priželjkuju da budemo u tom plej-ofu ili gornjoj granici tabele, tako da mislim da ako nastavimo ovako da igramo da će da bude to sve okej – rekao je Kosanović, pre nego što je izabrao Aleksu Kuljanina za sledećeg igrača Železničara koji će odgovarati na pitanja navijača.
Ujedno, postavio mu je i prvo pitanje:
Da li mu je velika razlika između prve i druge, pošto je sad prvi put igrao Superligu, da li mu je velika razlika i kako se prilagođava na Superligu?
Sezonsku ulaznicu, po izboru Miloša Kosanovića je dobila Krstić Tanja.
Sve odgovore i Milošev izbor najzanimljivijeg pitanja, pogledajte na našem YouTube kanalu! Ne propustite priliku da čujete šta je Miloš imao da kaže.
U SRCU NOVOG PAZARA! Đaci jedine prve privatne akreditovane srednje škole ‘Nikola Tesla’ u akciji promocije zdravlja
Učenici jedine i prve privatne akreditovane srednje škole „Nikola Tesla“ iz Novog Pazara svojim sugrađanima su merili pritisak, šećer u krvi i na najbolji mogući način, kroz razgovor i akciju koja je pozdravljena od građana ovog grada, pokazali da je briga za zdravlje prioritet broj jedan.
Foto: Privatna arhiva
Zdravlje je najveće bogatstvo, poručio nam je veliki rimski govornik Ciceron, a mi danas, učenici privatne škole „Nikola Tesla“, iz Novog Pazara, želimo da poručimo da je zdravlje umetnost življenja. Obrazujući se za medicinski poziv, učimo se da je briga za naše bližnje prioritet i, upravo, stoga danas, mi smo sa našim sugrađanima. Ne samo da merimo pritisak ili šećer u krvi, već da pokažemo i dokažemo da, ukoliko želimo da budemo dobri stručnjaci, prvenstveno moramo biti ljudi koji brinu o zdravlju svojih sugrađana. U našoj školi dobijamo znanje koje ćemo opravdati kroz naše buduće zvanje, a svi zajedno, odavde, iz srca Novog Pazara, kao ponosni učenici naše škole, hoćemo da ovim primerom podstaknemo sve da čuvaju zdravlje i brinu jedni o drugima- poručili su učenici srednje škole „Nikola Tesla“ iz Novog Pazara.
Foto: Privatna arhiva
Akciju promocije zdravlja i brige o zdravlju kao najvećem bogatstvu, učenici ove škole će nastaviti, a poruke koje prenose svojim vršnjacima ostavljaju lep primer.
VELIKI USPEH KARATISTA IZ MIRIJEVA! ČLANOVI KK KAMAKURA BLISTALI NA EVROPSKOM PRVENSTVU U ITALIJI
FOTO: Privatna arhiva
Reprezentacija Srbije ostvarila je zapažen uspeh na SKDUN – 14. Evropskom prvenstvu u karateu, u italijanskom gradu Lignano Sabbiadoro. Poseban doprinos nacionalnom timu dali su karatisti Karate kluba Kamakura iz Mirijeva, koje sa uspehom vodi trener Dušan Popović, majstor karatea crni pojas 5. dan.
Ovaj prestižni međunarodni turnir okupio je najbolje evropske karatiste, a srpski takmičari iz Kamakure pokazali su da pripadaju samom vrhu kontinentalne scene. U konkurenciji više stotina učesnika iz desetina zemalja, borci iz Mirijeva osvojili su čak deset medalja – tri zlatne, tri srebrne i četiri bronzane.
ZLATNA GENERACIJA IZ MIRIJEVA
Najsjajnija odličja za Srbiju doneli su Uroš Nikolić i Teodora Vasilevski, oboje u kadetskoj konkurenciji (14–15 godina). Nikolić je briljirao u kategoriji +65 kg i zasluženo osvojio prvo mesto, dok je Vasilevski u kategoriji -54 kg takođe bila bez premca. Njihove pobede nisu bile puka sreća – to su bile demonstracije čiste borbene veštine, discipline i hladnokrvnosti pod pritiskom.
Još jedan mladi šampion, Aleksa Lazić, dominirao je u pionirskoj konkurenciji (10–11 godina), kategorija -43 kg, i doneo treće zlato za Kamakuru, potvrdivši da ovaj klub ima čvrstu osnovu za budućnost.
U seniorskoj konkurenciji (21+ godina), Stevan Stojiljković je osvojio bronzanu medalju u kategoriji -80 kg, dok je Nina Rajić pokazala izuzetnu spremnost osvajanjem čak dve bronzane medalje – u kategoriji -58 kg i u otvorenoj kategoriji bez težinskih ograničenja za uzrast 18+. Njene borbe su bile među najuzbudljivijima na prvenstvu.
Takođe u seniorskoj konkurenciji, Miloš Ljuboja je u kategoriji mlađih seniora (18–20 godina) +78 kg stigao do finala i osvojio srebrnu medalju. Pored toga, Ljuboja i Stojiljković su nastupili i kao deo srpskog tima koji je u ekipnoj konkurenciji osvojio bronzu.
[gallery_p_gallery id=“1″]
MLADA SNAGA NA PUTU DO VRHA
Uspeh Kamakure ne bi bio potpun bez odličnih rezultata juniorki i kadetkinja. Anđela Popović je u kategoriji +54 kg za kadetkinje (14–15 godina) osvojila srebro, dok je Anđela Tumbasević u juniorskoj konkurenciji (16–17 godina), +55 kg, takođe stigla do finala i donela klubu još jedno srebrno odličje.
Trener Dušan Popović, koji već godinama gradi prepoznatljiv sistem rada u Karate klubu Kamakura, ističe da su ovi rezultati plod višegodišnjeg truda, discipline i ozbiljnog pristupa svakom treningu.
– Ova deca nisu samo sportisti. Oni su borci u punom smislu te reči. Ove medalje nisu samo simboli uspeha – one su dokaz karaktera, rada i poverenja koje imamo jedni u druge – rekao je Popović.
PRIZNANJE ZA REPREZENTACIJU I KLUB
Ostvarenja karatista iz Kamakure predstavljaju veliki doprinos celokupnom uspehu reprezentacije Srbije na ovom prestižnom takmičenju. Osim što su doneli medalje, pokazali su i borbeni duh, disciplinu i sportski integritet, ostavljajući snažan utisak na evropskoj karate sceni.
Klub iz Mirijeva tako još jednom potvrđuje da se među sportskim velikanima Srbije ne postaje preko noći, već kroz svakodnevni trud, posvećenost i veru u tim. Nakon ovakvog nastupa, jasno je da se ime Kamakura sa poštovanjem izgovara – ne samo u Beogradu, već i širom Evrope.
Herceg Novi u Skadarskoj: Roštilj, karikature i duša starog Beograda
Na samom početku Skadarske ulice, kao kapija boemske četvrti, već tri decenije stoji kafana „Herceg Novi“. Iako nosi ime grada sa mora, ovde se ne služi riba – već pravi, srpski roštilj, uz rakiju, karirani stolnjak i domaćinsku reč.
Ovo mesto odavno nije samo kafana. To je mesto gde su novinari, glumci, umetnici i profesori univerziteta ostavljali delove svojih duša. Neki su tu samo svraćali, drugi su dolazili svakodnevno. Nije ih privlačio luksuz, već ono što je teško naći: pošten tanjir, dobra cena, i osećaj da si među svojima.
Foto: Privatna arhiva
Jedinstven enterijer čine zidovi puni uspomena – oko 50 uramljenih karikatura ljudi koji su sedeli upravo za tim stolovima. Svaka ima svoju priču. Svaka je dokaz da ovo nije prolazno mesto, već kafana sa biografijom.
Foto: Privatna arhiva
Gazda Vladimir, domaćin starog kova, vodi ovo mesto s puno poštovanja prema ljudima i roštilju. Na meniju su ćevapi, pljeskavice, kobasice, rebarca – bez komplikacija i bez foliranja. Prilozi su domaći, lepinje vruće, a atmosfera – kao kod kuće.
Foto: Privatna arhiva
Danas ovde dolaze i Beograđani i stranci. Neki po preporuci, drugi slučajno, ali svi odlaze sa utiskom da su doživeli nešto iskreno. „Herceg Novi“ nije moderno, nije instagramično, ali je stvarno. A to se danas traži više nego ikad.
Za sve koji vole dobar roštilj, kafanu sa karakterom i priču koja traje, Skadarska 6 je adresa za pamćenje.