Izbori za predsednika SAD-a jedinstveni su po svom izbornom sistemu, koji ne određuje pobednika na osnovu broja ukupnih glasova, već na osnovu broja elektorskih glasova. Kandidati moraju da osvoje većinu od 270 elektorskih glasova da bi postali predsednik.
Ali, da li ste znali da je postojao jedan predsednički kandidat koji je pobedio iako nije dobio nijedan elektorski glas?
Reč je o Džonu K. Brekenridžu, koji je bio kandidat Demokratske stranke na izborima 1860. godine. Brekenridž je bio protivnik ukidanja ropstva, i podržavao je pravo država da same odlučuju o toj temi. Iako je pobedio u nekoliko država na Jugu, nije uspeo da osvoji nijedan elektorski glas, jer su ostale demokratske frakcije takođe imale svoje kandidate.
Ipak, Brekenridž nije bio jedini kandidat koji nije osvojio elektorske glasove. U stvari, postoji još nekoliko kandidata koji su se našli u sličnoj situaciji, ali Brekenridž je najpoznatiji među njima.
Iako je ovaj slučaj zanimljiv, danas se takva situacija smatra nemogućom, jer su izborni sistemi drastično promenjeni i pobednik se određuje na osnovu elektorskih glasova, a ne ukupnog broja glasova.
Od „Bože moj“ do PZE: Aleksandar Ilić Dilan stoji iza pesama koje ostavljaju trag
Ustupljenja fotografija/Aleksandar Ilić Dilan
Aleksandar Ilić Dilan jedan je od onih tekstopisaca čiji se rukopis lako prepoznaje. Njegove pesme nose snažan emotivni naboj, a posebno se ističu balade u kojima dolaze do izražaja lična emocija i izražen lirski senzibilitet.
Široj publici posebno je poznat kao autor teške balade „Bože moj“, koju je izvela Jana Todorović. Ova numera se često izdvaja kao jedna od najemotivnijih u njenoj karijeri i primer je Dilanovog pristupa tekstu u kojem su iskrenost i emocija u prvom planu.
Tokom dosadašnje karijere sarađivao je sa brojnim imenima domaće muzičke scene, među kojima su Stoja, Čana i Đogani. Te saradnje potvrdile su njegovu sposobnost da svoj autorski izraz prilagodi različitim žanrovima i muzičkim senzibilitetima, bez gubitka prepoznatljive emocije.
Ustupljenja fotografija/Aleksandar Ilić Dilan
Dilan je bio prisutan i na najvećoj domaćoj muzičkoj sceni posvećenoj izboru za Evroviziju. Na Pesma za Evroviziju 2025 potpisao je tekst pesme „Žali srce moje“, koju je izvela Maja Nikolić. Već naredne godine, na Pesma za Evroviziju 2026, našao se među autorima teksta numere „Bom bom“ grupe Harem Girls.
Dosledan emotivnom izrazu i ličnom pečatu, Aleksandar Ilić Dilan ostaje jedan od onih autora koji iza sebe ostavljaju pesme koje publika pamti i oseća.
Prerast u Dobroselici – Tiha čuda kamena i vremena
Foto: Teleks.rs
Duboko u brdima zapadne Srbije, daleko od gužve i turističkih ruta, nalazi se Prerast u Dobroselici na Zlatiboru – prirodni kameni luk koji svedoči o snazi vremena i strpljenju prirode.
Smešten u selu Dobroselica, ovaj prerast ostao je skoro nepoznat široj javnosti, ali upravo u tome leži njegov poseban šarm.
Foto: Teleks.rs
Prerasti su retke geomorfološke pojave, nastale dugotrajnim delovanjem vode na stene. U Dobroselici je priroda, kap po kap, izdubila masivnu stenu i oblikovala kameni svod koji danas deluje gotovo nestvarno. Prerast u Dobroselici ne impresionira samo svojim izgledom, već i ambijentom u kojem se nalazi – okružen šumom, tišinom i čistim vazduhom.
Foto: Teleks.rs
Do prerasta se dolazi lokalnim putevima i kratkom šetnjom kroz prirodu. Ovde posetilac dolazi kao gost, ne kao turista. Upravo zbog toga iskustvo je autentično i lično. Zvuk koraka po lišću, miris zemlje i hlad kamena pod lukom prerasta ostaju u sećanju duže od svake fotografije.
Foto: Teleks.rs
Meštani Dobroselice prerast doživljavaju kao deo svakodnevice, ali i kao mesto koje zaslužuje poštovanje. Ne priča se glasno, ne ostavlja se otpad i ne narušava se prirodni sklad. To je nepisano pravilo koje bi svaki posetilac trebalo da prihvati.
Foto: Teleks.rs
Prerast u Dobroselici nije destinacija za masovni turizam. On je mesto za one koji žele da uspore, da zastanu i da se podsete koliko je priroda moćna, a čovek mali. U vremenu brzih putovanja i kratke pažnje, ovaj kameni luk stoji mirno, kao da poručuje da najlepše stvari nastaju polako.
Miloš Kosanović odgovara na pitanja navijača: Mislim da je veoma bitno da svi igrači koji počinju da se bave profesionalnim fudbalom imaju neki svoj cilj i da žive taj cilj
Foto: Printscreen YouTube/FK Železničar Pančevo
Fudbalski klub Železničar iz Pančeva je jedinstvenog stava: „Ponosni smo što je naš fudbaler, Miloš Kosanović, izabran u idealni tim 5. kola Mozzartbet Superlige Srbije!“
Njegove izvanredne partije i doprinos na terenu nisu prošli nezapaženo, što je rezultiralo ovim zasluženim priznanjem. Zahvaljujemo se svim navijačima koji su iskoristili priliku da postave pitanja Milošu putem našeg zvaničnog Instagram profila. On je, u maniru pravog profesionalca, odgovorio na sva pitanja.
Da li Železničar može da se plasira u plej-of?
– Mislim da je još rano da govorimo o nekim ciljevima, bilo bi stvarno lepo kad bismo se našli tamo, ali mislim da je još jako daleko da pričamo o nekim ciljevima. Bilo bi lepo, ali videćemo.
Kako ste počeli da se bavite fudbalom i da li ste trenirali još neki drugi sport?
– Meni je otac igrao fudbal, tako da ta neka ljubav prema fudbalu je verovatno došla zbog njega. Kao mali sam išao da ga pratim i da gledam utakmice, tako da je ta ljubav počela preko njega. Trenirao sam košarku dve godine uporedo sa fudbalom i eto, to je taj neki period kad sam bio klinac.
Kakav je osećaj dati gol iz slobodnog udarca?
– Od malena negde sam bio prepoznatljiv, ajde, po tom nekom udarcu i slobodnim udarcima i uvek mi je drago, ajde, kada mogu da pomognem ekipi da postignem pogodak i da učinim, ajde, možda da pobedimo ili da ne rešim, onda igramo kako god. Stvarno jedan, ovaj, super osećaj. Nadam se da će biti još golova, tako da, videćemo.
Koliko je teško adaptirati se na domaći fudbal budući da si poslednjih 15 godina proveo u inostranstvu?
– Kad sam dolazio, osećam se kao neki stranac kad dolazi kod naš u fudbal, posle 15-16 godina. Misle da je to kao lako, da si došao na neki nivo koji je ispod nivoa koji je tamo, a u suštini nije, veoma je teško da se navikneš, pogotovo ako si dugo proveo u inostranstvu.
Jusuf ili Džasper?
– Pa sad, drugačija je pozicija. Jusuf je defanzivac, Džasper je ofanzivni igrač. Sad, da nekog izdvojim, stvarno ne mogu. Obojica su super igrači.
Da li na utakmice krećete sa verom u sebe ili uključujete i veru, našu pravoslavnost, veru u Boga? Da li vam je i koliko to važno?
– Otkako sam došao u Pančevo, kad smo u karantinu ili negde kad idemo u goste, Pop, Sava i ja dan pred utakmicu ili na dan utakmice, ako smo negde u blizini, odemo u manastir, pomolimo se, upalimo sveću i to je neki ritual na dan utakmice ili pred utakmicu. Svakako, vera u Boga je prisutna među celom ekipom. Za mene je to bitno, sad za druge ne znam.
Ko vam je bio idol?
– Kao malom mi je idol bio Siniša Mihajlović iz doba kad je igrao u Sampdoriji, Laciju, tad sam kao klinac dobijao dresove pa sam onako kragnu okretao, eto nek bude Siniša Mihajlović.
Zašto si izabrao Železničar i kako se osećaš u klubu?
– Svidelo mi se kad sam razgovarao sa predstavnicima kluba pre nego što sam došao ovde, sa Bojanom, sa trenerom, ideja kluba i šta oni u suštini prave ovde, kako žele da igraju… Tako da mi se to sve svidelo i evo do dan-danas stvarno mislim da nisam pogrešio u odluci koju sam doneo i veoma sam srećan što sam ovde.
Kakav je osećaj biti igrač Železničara i prvotimac?
– Stvarno je lep osećaj, zdrava sredina jedna i kao što sam rekao mislim da klub iz dana u dan raste i drago mi je da sam deo toga i stvarno sam zadovoljan što sam ovde.
Koji savet bi dao sebi sa početka karijere, a koji igračima koji tek stupaju na profesionalnu scenu?
– Mislim da je veoma bitno da svi igrači koji počinju da se bave profesionalnim fudbalom da imaju neki svoj cilj i da žive taj cilj i u suštini da svaki dan postave taj cilj ispred sebe i rade da bi to ostvarili. Sad, verovatno će doći neki momenat gde se malo lošije osećaš, da nisi srećan, da ovako, da onako, ali u suštini mislim da mora puno da se radi, puno da se veruje u to što hoćeš i puno isto individualno da se radi. Mislim da će tada cilj da se ostvari.
Želeo bih kao navijač Krakovije i veliki simpatizer Železničara da uputim pozdrav Milošu i poželim mu svaku sreću koja je najbolja, uspomena iz vremena provedenog u Krakovu na terenu i van njega.
– Krakovija je moj prvi klub kad sam otišao iz Srbije. Stvarno me vežu lepe uspomene tamo na Krakov i na klub. Moj prvi profesionalni ugovor sam potpisao u Poljskoj, tako da vežem stvarno lepe uspomene.
Koji su utisci o Železničaru i šta misliš na kom mestu ćemo u ligi završiti?
– Svi priželjkuju da budemo u tom plej-ofu ili gornjoj granici tabele, tako da mislim da ako nastavimo ovako da igramo da će da bude to sve okej – rekao je Kosanović, pre nego što je izabrao Aleksu Kuljanina za sledećeg igrača Železničara koji će odgovarati na pitanja navijača.
Ujedno, postavio mu je i prvo pitanje:
Da li mu je velika razlika između prve i druge, pošto je sad prvi put igrao Superligu, da li mu je velika razlika i kako se prilagođava na Superligu?
Sezonsku ulaznicu, po izboru Miloša Kosanovića je dobila Krstić Tanja.
Sve odgovore i Milošev izbor najzanimljivijeg pitanja, pogledajte na našem YouTube kanalu! Ne propustite priliku da čujete šta je Miloš imao da kaže.